Talijanski orguljaš prvi je put nastupio na Međunarodnom festivalu „Orgulje sv. Stošije“, a koncert je okrunio veličanstvenom improvizacijom na temu Himna sv. Stošije.

U subotu, 12. rujna 2026., u katedrali sv. Stošije održan je deseti koncert Trećeg međunarodnog festivala „Orgulje sv. Stošije“. Na Eisenbarthovim orguljama nastupio je Paolo Oreni, talijanski orguljaš, improvizator i umjetnik bogate međunarodne karijere. Bio je to njegov prvi nastup na našem festivalu.

Koncertni program

Oreni je izveo program koji je obuhvatio djela različitih razdoblja i pokazao širinu njegovih interpretacijskih mogućnosti. Koncert je otvorio Sinfonijom iz Bachove kantate BWV 29 u transkripciji Marcela Dupréa. Uslijedili su Mozartov Adagio i fuga KV 546 te Lisztov Prometej, oba u transkripciji Jeana Guilloua. Izveo je i Allegro iz Widorove Šeste orguljske simfonije, s kadencijom Jeana Guilloua. Svojom virtuoznošću i osjećajem za boju zvuka pokazao je svu raskoš Eisenbarthovih orgulja.

Vrhunac večeri bila je Orenijeva improvizacija na temu Himna sv. Stošije. Himan posvećen svetici po kojoj katedrala i Festival nose ime postao je polazište za veličanstvenu glazbenu cjelinu nastalu u trenutku. Publika koja je ispunila katedralu nagradila ga je dugotrajnim pljeskom.

Razgovor uoči koncerta

Prije koncerta imali smo priliku bolje upoznati Paola Orenija u razgovoru snimljenom u zadarskom Hotelu Bastion. Intervju je vodio Damir Granić, a snimila ga je REC produkcija. Oreni je govorio o svojem glazbenom putu, prijenosnim orguljama Wanderer koje je sam projektirao te programu pripremljenom za nastup u katedrali, uključujući improvizaciju na temu Himna sv. Stošije. Podijelio je i dojmove o Zadru, koji ga je oduševio, te govorio o Morskim orguljama. Razgovor možete pogledati u videu.

Glazbeni početci i obrazovanje

https://www.paolooreni.com/biography/

Paolo Oreni rođen je 1979. u Trevigliu. S jedanaest godina započeo je učiti orgulje i orguljsku kompoziciju kod maestra Giovannija Waltera Zaramelle na glazbenom institutu „Gaetano Donizetti“ u Bergamu. Zahvaljujući stipendijama Ministarstva kulture Luksemburga te potpori Općine i Zadružne banke Treviglia, od 2000. nastavio je školovanje na Nacionalnom konzervatoriju u Luksemburgu. Ondje je 2002. osvojio svoju prvu nagradu na međunarodnom natjecanju „Prix Interregional – Diplôme de Concert“.

Na njegov umjetnički razvoj utjecali su Jean-Paul Imbert i Lydia Baldecchi Arcuri, uz koje je proširio orguljski i klavirski repertoar. Posebno važan bio je susret s Jeanom Guillouom. Oreni je više puta sudjelovao na njegovim majstorskim tečajevima te je u sklopu tih seminara svirao na orguljama Tonhalle u Zürichu i pariške crkve Saint-Eustache.

Nagrade i međunarodni nastupi

Među Orenijevim priznanjima ističe se mention d’honneur na međunarodnom natjecanju „Ville de Paris“ 2004., na kojem je sudjelovalo šezdeset orguljaša iz cijeloga svijeta.

Nastupao je s glazbenicima Filharmonijskog orkestra Teatra alla Scala u Milanu te s brojnim komornim sastavima i simfonijskim orkestrima. Koncertna ga je djelatnost odvela na glazbene festivale diljem Europe i šire, od Italije, Francuske i Njemačke do skandinavskih zemalja i Izraela.

Snimke i pedagoški rad

Oreni je snimao za diskografske kuće Fugatto i ORGANpromotion, a njegove su koncerte snimale i emitirale europske radijske postaje, među njima i Bavarski radio.

Od 2006. redovito predaje na majstorskim tečajevima improvizacije i interpretacije orguljskog repertoara, od Bacha do suvremene glazbe. Gostovao je, među ostalim, u Nadbiskupiji Münchena i na međunarodnoj Akademiji katedrale u Altenbergu. Često sudjeluje i kao član žirija na nacionalnim i međunarodnim orguljaškim natjecanjima.

Orgulje Wanderer

Uz koncertnu i pedagošku djelatnost, Oreni surađuje s europskim graditeljima orgulja na projektiranju novih instrumenata. Iz tih su suradnji nastale orgulje u nekoliko talijanskih crkava. Projektirao je i vlastite koncertne orgulje Wanderer, koje se opisuju kao najveće postojeće prijenosne orgulje.

Program koncerta

Johann Sebastian Bach (1685. – 1750.)

Sinfonia iz kantate BWV 29 — transkripcija Marcel Dupré

Wolfgang Amadeus Mozart (1756. – 1791.)

Adagio i fuga, KV 546 — transkripcija Jean Guillou

Franz Liszt (1811. – 1886.)

Prometej — transkripcija Jean Guillou

Charles-Marie Widor (1844. – 1937.)

Allegro iz VI. simfonije, op. 42, br. 2 — kadenca Jean Guillou

Paolo Oreni (1979.)

Improvizacija na temu Himna sv. Stošije