Alen Kopunović Legetin izvest će solistički koncert u katedrali sv. Stošije. U njegovoj izvedbi ove ljetne večeri katedralom će odzvanjati zvuci toccata kojima je posvećen ovaj koncert.

https://www.youtube.com/user/amsterdamcic

Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekao je u Subotici (maturirao je na teoretskom i klavirskom odjelu), a diplomirao 1997. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredu prof. Ljerke Očić. Za vrijeme studija bio je stalni orguljaš crkve Dječačkog sjemeništa na Šalati te orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu. Tijekom studija nagrađen je Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu. Studijske godine 1998./1999. usavršavao se na znamenitom Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu, u razredu prof. Elisabeth Ullmann, a 2004./2005. na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu, smjer liturgijska glazba, kod maestra Valentina Miserachsa, te orgulje kod maestra p. Thea Fluryja. Od 1999. do 2016. godine djeluje kao orguljaš i zborovođa u crkvi sv. Lovre u Požegi, pontifikalni zborovođa i orguljaš u katedrali, umjetnički voditelj Požeških orguljaških večeri i dirigent HKUD-a Vijenac Požega. Od veljače 2017. godine do rujna 2020. bio je orguljaš i zborovođa u župi Blagovijesti – Navještenja Gospodinova u Zagrebu. Orguljaš je zborovođa u župi sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku u Zagrebu. Često nastupa kao solist ili uz orkestre Zadarski komorni orkestar i Orkestar HV, Orkestar HRT, Varaždinski komorni orkestar, Dubrovački simfonijski orkestar.

Sudjelovao je na brojnim festivalima: Organ concert in the Black Church of Brasov - Rumunjska, nastupio je u Španjolskoj na Internacionalnom festivalu orguljaša u Madridu, Zagrebački ljetni festival, Glazbene večeri u Sv. Donatu, Rapske večeri, Varaždinske barokne večeri, Požeške orguljaške večeri, Osorske glazbene večeri, Makarsko kulturno ljeto, Festival sv. Marka, ciklus koncerata Orgulje Heferer, Ars Organi Sisciae, Organum Histriae, Katedrala u Munchenu, Bazilike sv.Stjepana i sv. Matije u Budimpešti, Crkva Am Hof u Beču, gotovo u svim hrvatskim katedralama, Katedrale u Kotoru, Beogradu, Subotici, bazilika sv.Petra u Rimu, u St David's Concert Hall u Walesu.

Također nastupa kao korepetitor te komorni glazbenik uz instrumentaliste i vokalne soliste te ima uspješnu suradnju s muškim klapama Stine i Leggero za koje aranžira i sklada. Bavi se i skladanjem liturgijske i duhovne glazbe (mise, moteti, psalmi). Umjetnički je ravnatelj vokalno-instrumentalnog sastava Capella Lignum Festivalskog ansambla Festivala drvenih kapela Sancta Barbara. Član je tria Fiat lux uz Josipu Lončar sopran i trubljača Daria Teskeru. U suradnji sa Davorom Ljubićem osnovao je Orguljaški duo VOLUNTAS - na programu su im obrade za 4 ruke i 4 noge. Bio je član žirija županijskih i državnih natjecanja orguljaša.

U Subotici mu je 1998. dodijeljena Antušova nagrada za promicanje kulture bačkih Hrvata. Godine 2010. uručena mu je Godišnja nagrada grada Požege za doprinos glazbenoj kulturi, a 2013. godine povelja Oratorijskoga društva crkve sv. Marka iz Zagreba kojom je proglašen počasnim članom.

Njegov solistički album Portret kraljice objavljen je 2011. u izdanju diskografske kuće Croatia Records. Godine 2020., u izdanju izdavačke kuće Aulos, objavljen je nosač zvuka Hrvatski glazbeni barok, snimka koncerta s Varaždinskih baroknih večeri gdje je nastupio kao čembalist i orguljaš uz našu proslavljenu primadonu i umjetnicu Dunju Vejzović. Sklada većinom liturgijsku glazbu- motete, mise, psalme, litanije, i skladbe za solo glas. Novi solistički album naziva Cantantibus Organis, koji je snimio na izvrsnim orguljama požeške Katedrale sv. Terezije Avilske, objavljen je 2023. godine pod etiketom diskografske kuće Croatia Records. 2024. god. objavljena su mu dva nosača zvuka u nakladi Nota Bene Records, prvi sa muškom klapom "Leggero" na kojem se nalaze i njegove autorske skladbe za klapu i orgulje, a drugi album pod  naslovom " Magnificat" je snimio uz muški quartet " ADORE" i to hrvatske Marijanske skladbe kroz liturgijsku godinu. Član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.

Program koncerta koji će Alen Kopunović Legetin izvesti u katedrali sv. Stošije:

1. Theodore Dubois: Fiat lux

2. G.A. Sorge: Toccata per omnes modos

3. G. Muffat: Toccata duodezima et ultima

4. J.S. Bach: Toccata BWV 564

5. H.Dalier: Electa ut sol (5 Invocations)

6. I. Rakonca: Toccata- Sortie

7. G.Muschel: Toccata in C

8. J.S. Bach: Toccata in e BWV 914

9. H.Mulet: Tu es petra et porte inferi non praevalebunt adversus te ( Esquises  byzantines)

10. P. Yon: Toccatina in C

11. Ch. M. Widor: Toccata in F  Symphonie no.5

12. A.Guillmant: Final ( Sonata no.1, op.42)

O večerašnjem izboru programa muzikologinja i publicistkninja Helena Novak Penga:

Brojni orguljaški solistički koncerti, koji su inače sazdani od različitih glazbenih vrsta, u pravilu završavaju toccatom – s ciljem postizanja efektnog zvukovnog vatrometa, ali i demonstracije solistove virtuoznosti. Umjesto da toccata bude tek vrhunac jednog takvog koncertnog programa, večerašnji je koncert u cijelosti oblikovan pod programskom egidom upravo te forme.

Toccata je brza, tehnički zahtjevna, naizgled improvizacijska glazbena vrsta za instrumente s tipkama (orgulje, klavir). No, taj improvizacijski dojam zadržava se samo u prvom dojmu – jer, iako proizašla iz preludirajućih oblika 15. stoljeća, toccata u idućim razdobljima poprima sve složenije arhitektonske značajke. Tako već djela Claudia Merula (16. st.) i Girolama Frescobaldija (17. st.) uvode fugirane dijelove, što se kod Dietricha Buxtehudea (18. stoljeće) razvija do oblika u kojima se javljaju i do tri fugirana odlomka. Vrhunac ovog razvoja dosegnut je u toccatama Johanna Sebastiana Bacha, koje su uobičajeno spojene s fugom. (Upravo je njegova Toccata i fuga u d-molu, BWV 565 jedno  od najpoznatijih djela klasične glazbene literature, česta u popularnoj kulturi 20. i 21. stoljeća.)

Toccate skladane u 19. i 20. stoljeću posebno naglašavaju virtuozitet, pri čemu se – unutar atonalitetnih, bi- i politonalitetnih tonskih sustava – rabe gusta tekstura, poliritmija, izraženi dinamički i registarski kontrasti te emocionalna napetost. Stoga, osmisliti koncertni program sastavljen isključivo od toccata različitih stilskih i povijesnih razdoblja znači postaviti pred izvođača zahtjev ne samo vrhunske tehničke spreme, već i intelektualne zrelosti, introspektivnosti i staloženosti kao nužnih preduvjeta za dubinski promišljenu i kvalitetnu interpretaciju.

Večerašnji program nudi intrigantan omjer virtuoznog i misaonog, poznatog i manje poznatog. Iako se ne mogu sve skladbe svrstati u toccatu kao strogo definiranu glazbenu vrstu (primjerice Finale iz Guillmantove Sonate br. 1, op. 42), čitav program oblikovan je prema zajedničkim unutarnjim obrascima i temeljnim načelima tokatne glazbene strukture – neovisno o njezinoj povijesnoj fazi.

Na programu su tako često izvođeni naslovi s repertoara jednog koncertnog orguljaša: monumentalne Toccata, Adagio i Fuga BWV 564 te Toccata BWV 914 Johanna Sebastiana Bacha, kao i blistavi francuski primjeri iz kasnog 19. i ranog 20. stoljeća – već spomenuti Guillmantov Finale, zatim Fiat lux Théodorea Duboisa, Tu es petra Henrija Muleta te omiljena Toccata Charlesa Widora. Ovi reprezentativni opusi isprepliću se s nizom manje poznatih bisera orguljaške literature.

Nakon Duboisova Fiat lux, slijede primjeri njemačkih baroknih toccata iz 17. i 18. stoljeća: od Georga Muffata do Georga Andreasa Sorgea, koji je vjerojatno bio u prijateljskim odnosima s leipziškim genijem J. S. Bachom. Francusku orguljašku školu upotpunjuje i Electa ut sol Henrija Daliera, dok talijansku orguljašku literaturu prve polovice 20. stoljeća predstavlja Humoresque "L’organo primitivo" – Toccatina in C Pietra Yona. Iznenađujuće mjesto u programu zauzima Toccata ruskog skladatelja Georgija Muschela iz istog razdoblja, dok slavenski segment večerašnjeg programa zaključuje jedini primjer hrvatske, ali i suvremene orguljaške literature – Toccata-Sortie mladog skladatelja Ivana Rakonce. Otklon od uobičajenih orguljaških programa predstavlja njegov kraj: premda većina orguljaša teži završiti svoj koncert tonovima čudesne Widorove Toccate, Guillmantov Finale na dojmljiv način zaokružuje interpretovu odu toccati.

Tako strukturiran, večerašnji koncert postaje više od zbirke tehnički zahtjevnih skladbi. U spoju virtuoznosti i introspekcije, toccata se ovdje pokazuje ne samo kao forma, već i kao glazbeni prostor osobnog izraza i misaonosti. U povijesnom prostoru zadarske prvostolnice svete Stošije, zvuk njenih orgulja odzvanja kao živi dijalog između toccate, instrumenta, izvođača i publike – istodobno raskošan i introspektivan.

HELENA NOVAK PENGA 

Radujemo se vašem dolasku!